Konačno da se oglasim..
Huh..
Ovo pisanje sada mi je poput nekog putovanja na kojem sam predugo bila pa mi se sada čudno vratiti natrag..
Hvala vam svima na podršci, puno mi to znači :)
Uglavnom... ima toliko toga novoga da ne znam odakle krenuti..
Za početak, kupile smo mama i ja stan - konačno... negdje početkom 12. mjeseca sam pretraživala plavi oglasnik i naišla na jedan oglas, otišle smo pogledati stan... to je bio prvi stan koji me oduševio odmah na prvi pogled.. i nakon provjeravanja svih silnih papira, stan je kupljen... neki dan smo završili s krečenjem zidova i lakiranjem parketa i vjerojatno bi se kroz 2 tjedna trebali preseliti... uzbuđena sam i jedva čekam, em zato što ću imati konačno svoju sobu i svoj mir, em zato da se maknemo konačno odavde..
Tata mi fali.. jako jako.. još uvijek živim u uvjerenju da je on negdje na putu i da će doći doma... još uvijek, i nakon skoro 4 mjeseca, mi se nije lako pomiriti s činjenicom da ga više nema... Velik dio njegove robe smo dali njegovoj sestri i bratu samo da nama ne stoje ovdje... madrac smo dali ujaku, rješili se kreveta, uzeli neki kauč.. malo je lakše.. ali mrzim 21. i 23. u mjesecu... mami bude jako teško, a onda i meni kada nju vidim takvu.. ali vidim da se ona trudi, zbog mene... i tako mi je drago vidjeti ju da se nasmije skupa sa mnom...
Na poslu je sve po starom, ne mogu vjerovati da će mi uskoro biti godina dana da radim u firmi... brzo mi vrijeme prolazi, prebrzo... krenula sam opet izlaziti van, zabavljati se, jednostavno, tako je lakše... imamo jednom mjesečno party negdje što mi super dođe da negdje izađem. Kad smo kod partija, zatreskala sam se.. i toplo se nadam da će me to proći jer se radi o jednom s posla koji mi tjera osmijeh na lice na poslu i zbog kojeg počnem crvenjeti kad razgovaramo.. izgledam ko blesava zaljubljena klinka kad ga vidim.. zašto se nadam da će me to proći? Zato jer ja još uvijek imam svog dragog, koji mi ponekad diže tlak do neba, ali to je valjda normalno.. i ne bih se mogla zamisliti bez njega.. Uglavnom, ne znam što da radim, ne mogu se maknuti od toga, samo si još gore činim.. to je samo faza, zar ne?
Što se faksa tiče, dala sam 4 ispita, još imam 2 ispita za rješiti idući tjedan, i nadam se da i budem pa mi držite fige :) Onda sam gotova za ovaj semestar, još idući i postajem bakalar :)
Iako je danas Valentinovo, nemojte se voljeti samo danas.. volite se svaki dan, i ljudima koje volite, dajte to do znanja češće puta od samo jednom u godini... nemojte si dopustiti da se jednog dana probudite i shvatite što ste trebali napraviti, a više nikada nećete imati prilike.. Vjerujte, bit će vam teško..
Do idućeg čitanja, volim vas
14.02.2010. u 22:28 | 23 Komentara | Print | # | ^
Život nakon....
Toliko me puta živciralo kada sam se ujutro rano ustala i morala u školu, na faks, na posao, a ti si odvalio radio na kojima su pričali dosadni političari i pilio me u mozak s tim.. na rano jutro..
Toliko me puta živciralo kada si čitao novine na glas, a vidio si da ja učim i da me smeta..
Toliko me puta živciralo kada si palio televiziju bezveze, samo da nešto radi, a meni tada nije pasala...
Živciralo me što si uvijek čekao da se ja krenem tuširati, i da ti odeš u kupaonu sekundu prije mene..
Živciralo me što si se uvijek izvalio na kauč kada je mama malo mislila odmoriti umorne noge, dok si ti sjedio cijelo vrijeme, a ona je prala veš, suđe, kuhinju, i tad si mogao ležati, ali si uvijek čekao da ona završi da se legneš, samo da ona ne može leći..
Živciralo me što si puno puta bio grub prema njoj, vrijeđao je, a i ona i ja smo toliko toga učinile za tebe..
Sve me živciralo...
A sad...
Sad bih sve dala, da ujutro prije posla slušam političare na radiju (nismo radio upalile nijednom)..
Sve bih dala da mi čitaš novine na glas, makar i sto puta jedno te isto, samo da te čujem..
Sve bih dala da upališ televiziju, makar je ne gledao..
Sve bih dala da odeš u kupaonu prije mene, jer to znači da bi morala čekati dok ti izađeš, ali to znači da bi bio s nama.
Sve bih dala da ležiš stalno na kauču, makar mama sjedila, jer bih znala da si tu... (toliko se puta uhvatim i bacim pogled na taj kauč, a tebe nema... i toliko puta mislim kako ležiš na njemu... )
Sve bih dala, da te mogu zagrliti i poljubiti... da ti mogu reći u lice koliko te volim... da te primim za te tvoje umorne stare ruke..
toliko mi fališ..
i imam osjećaj da sam ti toliko malo pružila u životu, a ti si meni puno dao...
I želim da znaš, da u mom srcu ćeš uvijek živjeti, da bol za tobom neće nikada nestati, možda se samo smanjiti...
Ali je teško, tata...
I koliko god se prema van pokazivala kao da sam dobro, koliko god se smijala, družila, veselila... toliko svaku večer prije spavanja skinem taj osmijeh sa lica, i zamjenim ga suzama... jer bol je još uvijek prejaka, a ja ne mogu krenuti s njom dalje..
Mislim na tebe, tata... moj anđele čuvaru...
28.11.2009. u 10:44 | 28 Komentara | Print | # | ^
Posljednje zbogom.....
Tatici...
Čudno mi je jutro provesti u tišini,
čudno mi je, ali tatice, ne brini.
Mami i meni u ovim trenucima nije lako,
krenule bi naprijed, ali ne znamo kako.
Pomiriti se s time da te više nema, to još uvijek ne mogu,
ali molim ti se, tatice, molim ti se dragom Bogu.
Bez tebe više nije isto, niti će ikada biti,
i mama i ja ćemo još dugo, dugo, za tobom, tatice moj, suze liti.
Mama i ja smo te htjele primiti zadnji puta u naručje svoje,
ali nisu nam dali, tatice, otkada je prestalo kucati srce tvoje.
Cijeli je život samo velika priča koja, nažalost, ima tužan kraj,
ali mi smo u mislima s tobom, i bit ćemo uvijek, tatice znaj.
Iako je nestao smiješak s lica maminog i moga,
znamo da je tebi sada lijepo, jer si pod budnim okom dragoga Boga.
Neka te anđeli gore čuvaju, neka te čuvaju umjesto nas,
nadamo se da je duša tvoja, u raju pronašla spas.
Premda u našem domu bez tebe sada nema sreće,
obećajemo ti, tatice moj dragi, da sjećanje na tebe izblijedjeti nikada neće.
Najdraži nikada ne umiru,
samo odlaze na ljepše mjesto odakle čuvaju one koji za njima ostaju...
Volimo te zauvijek!
Tvoje Marija i "mala" Ivančica...
22.10.2009. u 22:53 | 25 Komentara | Print | # | ^
Bolest...
Infarkt miokarda ili srčani udar (lat. infarctus myocardii) je posljedica potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njezinim granama.
Došla sam jutros na posao, raspoložena. Zajebavala sam se s ekipom.. oko 9 zvoni mobitel. Mama.
Jutros je išla s tatom doktorici jer već par dana ima problema s disanjem, sav se uspuše. Doktorica mu je radila EKG koji je pokazao da je u predinfarktnom stanju. Odmah je nazvala hitnu koja ga je odfurala na Rebro.
I zove ona mene da mi to kaže... Ja sam se skamenila. Šok. Strah. Prvo sam se nekontrolirano tresla dok se nisam slomila i grcala u suzama. Otišla sam isti čas s posla gore. Nisam znala u kakvom je on stanju jer nitko nije ništa govorio. Proveli smo gore 8 sati danas.. Radili su mu sve moguće pretrage srca, pluća, krvni nalazi, tlak, puls...
Ništa ne valja. Pustili su ga doma oko 5 popodne. Iako ima neku sjenku na srcu, rekli su da nije ništa strašno, i da je sa srcem za sada sve u redu. Ono što ih brine su pluća. Naime, postoji mogućnost da mu se stvara voda u plućima. S obzirom na činjenicu da on ima rak debelog crijeva već 3 godine, kojeg je odbio operirati, bolest je počela utjecati na ostatak organizma. Voda u plućima mu onemogućuje dotok zraka što dovodi do toga da se uspuše kad napravi 3 koraka.
U bolnici ostati niti čuti ne želi. Iako ne želi priznati, znam da se boji.
Znam da se boji da ako legne na operacijski stol, da se neće probuditi.
I što god doktori rekli, on ne popušta.
I danas sam sva u kurcu.
Sjebana.
Ne znam kako se zovem, i ne znam za sebe.
I želim da je sve ovo san, i da se probudim iz njega.
I da sve bude kao nekada.
Kada moj tata nije bio alkoholičar.
Kada moj tata nije imao problema s jetrom.
Kada moj tata nije imao rak.
Kada moj tata.... je bio moj tata.
Tužna sam.....
19.10.2009. u 21:12 | 9 Komentara | Print | # | ^
Neću više piti alkohol....
Da... Rujanfest, subota, Slavonske Lole... ajmo...
Dragi, njegov cimer i cura, njegov frend, i ja..
Skupit ćemo se kao kod njih u stanu, malo popiti pa krenuti..
Pita on mene što ću piti... Reko ništa s obzirom da sam večer prije bila na firminom partiju..
Ne, veli on meni, moram nešto piti.. Dobro, budem samo bambus..
Dogodilo se to da čim mi se čaša ispraznila, već je druga bila napunjena...
Da stvar bude bolja, nakon jedno litre i pol bambusa, završila sam na litri pive i da zasladim kraj veselja, drmnuli smo po dvije medice. Jea. 2 u noći. Ajmo doma. Da stvar bude gora, sutradan sam radila od 7 ujutro i morala sam se ustati u pola 6....
Ugl, njegov frend mi je kupio onaj neki štap šta svijetli koji mi je vrlo dobro poslužio da zabavljam ljude u automobilima dok smo prelazili preko mosta Mladosti... Štap svijetli, ja mašem i derem se iz sveg glasa dok "pjevam" Čardak.. Bilo me jako lijepo za vidjeti..
Dogegamo se nekako do stana. Zaspim oko 3. Nije prošlo 5 minuta dok mi alarm nije zazvonio. Glava me nije uopće bolila jer sam bila svjesna da se još uvijek nisam otrijeznila, a morala sam na posao.
Dođem ja nekako na posao, još uvijek pod utjecajem alkohola. Uletim u firmu s upaljenim štapom i provalim da sam, sad kad imam ovaj štap, postala Mjesečeva ratnica.
Svi se smiju, smijem se i ja. Štap je na kraju postao moj pišo i svi su se htjeli s njim igrati. Ne pitajte. Ne znam kako sam izdržala 7 sati na poslu.
Da se maknem od onog "lošeg" u meni, položila sam vozački Bez greške, jedino što sad nemam što vozit.. Prodaje ko auto?
U subotu smo dragi i ja proslavili drugu godišnjicu. Planovi o danu provedenom na Sljemenu koji završava odlaskom u kino su pali u vodu zbog njegovog faksa, i moje bolesti. Godišnjicu smo na kraju proveli navečer kod njega u stanu, s pizzom i filmom "Prisila na brak" .... da, i šmrkavim maramicama, ali to sad nije bitno. Na kraju, nije ni važno bilo toliko gdje smo bili, već da smo bili zajedno.. Što se poklona tiče, ove godine ništa od toga... Ja sam platila pizzu i sok, a on je meni napravio nešto što vrijedi od bilo kojeg poklona. Sjela sam ispred njegovog kompa dok je on pustio video. U pozadini je svirala pjesma Crvene Jabuke- "Tamo gdje ljubav počinje", dok su se na ekranu vrtile naše slike zajedničkih trenutaka koje smo proveli u protekle dvije godine.... Samo sam sjedila i bila paf.. Takvo nešto od njega dobiti je isto ko što i dobiti Oscara, vjerujte mi. Neke se stvari zbilja ne mogu kupiti novcem
I eto, za tjedan dana počinje faks, živce sam ostavila na Studomatu pokušavajući upisati 3. godinu, ali i to je sad sređeno...
Za kraj, samo da vam pokažem svoje malo čudovište zvano Medo koje mi uljepša dan kad dođem doma s posla
Naravno, ako Medo je doma, a ne negdje vani prči neku macu...
do idućeg puta.... Voli vas vaša...
07.10.2009. u 17:40 | 12 Komentara | Print | # | ^
Sad me vidiš... sad me ne vidiš.. Volim te, mrzim te...
Okej, ja sam lažljivica, priznajem. Rekla sam da ću biti aktivnija, a nema me 2 mjeseca. Nije da sam lagala nego sam više bila lijena za pisanje. Jebiga, oprostite mi.
Znate ono kad se spremate na put, recimo na more, pa brojite dane.. Za tjedan dana ću u ovo doba biti na plaži.... za 3 dana.. sutra.. evo me! I onda samo odjednom, dok pucnete prstima čujete u sebi: Jučer sam u ovo doba bila na plaži.. i razmišljate o tome dok sjedite na poslu čekajući da vas neka budala maltretira na telefon. E da..
I tako sam se ja nakon 12 dana na moru, vratila na zagrebački asfalt, na posao... More mi se sad čini tako daleko..
Prvo ljetovanje s dečkom. Super, uzbuđena, jedva sam čekala. Posvađali smo se valjda 10 puta prije nego smo krenuli. Pitala sam se kako će biti dok budemo tamo skupa od 0-24. I dobro... prvih 5-6 dana, savršeno. I onda eto trzavica. Zašto? Zbog gluposti. Zašto rješavaš moju križaljku? Zašto sad idemo na plažu? Zašto moraš spavati popodne umjesto da radimo nešto skupa? Zašto ti se ništa ne da? Zašto te ujutro moram buditi dva sata za doručak? Zašto, zašto, zašto.... Zašto za moj rođendan, koji sam jedva čekala da ga provedem s tobom, nisi učinio ama baš ništa da se osjećam posebno, da imam osjećaj da mi je rođendan? Zašto si me pustio da plačem na balkonu dok si ti morao gledati jebeni film na televiziji? Zašto ti je sve tako jebeno teško napraviti za mene?
I onda ga to pitam i on se još više razbahati.. jer on je muškarac... a ja.. ja sam samo njegova cura s kojom je samo 2 godine u vezi..
I dobro. Prođe to, pomirimo se, pusa, zagrljaj, seks. I sve je opet super.
On ode doma, ja odem doma, svatko svojim putem. On se vraća. Kažem mu da mi javi kad mu vlak krene, da znam dal kasni, kad trebam ići pred njega. Dobro, dobro, bude. Vlak treba ići u 18:30. 19 h, ne javlja se. 19:30 ne javlja se. Šaljem poruku. Nema odgovora. Zovem na jedan mobitel, zovem na drugi. Nema odgovora. 20 h- ništa. u 20: 30 mi javlja da je u Sesvetama, dolazi ubrzo. Samo da znam. Jebi se, jel ja moram unajmiti avion da stignem na jebeni kolodvor u kratkom roku da te dočekam jer si bio toliko lijen javiti mi se? Pitam ga zašto mi nije javio. Odgovor je: Pa zato. Super. Drugi put nek te čeka prazan peron pa si nabavi nekog drugog tegljača svojih torbi.
Ili kad ga zovem ujutro rano, da ne zaspi jer mora na faks, jer znam kako je dan prije šizio što je zakasnio skoro. A on mi se javi: Koji kurac me zoveš? Dobro, sorry, ajde bok.
I što da radim? Da, znam, trzavice su normalne u svakoj vezi. Da ih nema, ne bi bilo dobro. Tj bi, ali tako nešto ne postoji. Ali što ako od tih silnih trzavica dođe do situacije da jedno od nas pukne i kaže: Ja ne mogu više. ? On kaže da to neće reći. Ja kažem da ja neću reći. Ali što ako? Je li stvarno vrijedno i mojih i njegovih živaca? Je li vrijedno izgubiti ovo što imamo zbog takvih gluposti? Ja sam lajava, i ja moram reći što mislim i što me smeta. I to njemu ide na živce. Da li da šutim zbog toga ili se zapitam što radim s nekim kome je moje mišljenje "teško" za čuti?
Da, to se pitam ponekad. Kad dođe do toga, onda se pitam...
Trenutno.. trenutno gledam u lančić koji mi je poklonio za rođendan neki dan, na kojemu visi privjesak.. na kojemu pišu ugravirana naša imena.
I znam da ga volim, to blesavo djetinjasto nezrelo biće. (uključujući spoznaju da muškarci kasnije sazrijevaju).
Pusa svima!
10.09.2009. u 21:37 | 16 Komentara | Print | # | ^
Evo meeeeeeeee..
Da, znam, dugo me nije bilo.. jbg, više sile... no, sad sam tu....
Pa za početak da se pohvalim da sam očistila cijelu drugu godinu na faksu, sve sam ispite dala i sad mogu dalje bezbrižno :)
Radim na veliko evo već četvrti mjesec i super sam zadovoljna :) Kad smo kod toga, ako nekome treba posao tu u Zg, slobodno mi se javi :)
Pred 2 tjedna smo imali poplavu u stanu... s obzirom da živimo u podrumskom stanu, nije ni čudo. Sve je plivalo, voda je bila preko 30 cm.. tako da nam je bilo baš krasno... ni danas, 2 tjedna nakon svega toga, vlaga iz stana nije izašla, a ostao je i smrad od te vode koji se ne može ničime ubiti.. da stvar bude gora, u sobi nam po podu izbijaju gljivice koje ne možemo ničime rješiti pa eto.. živimo ko štakori trenutno... jer drugačije ne možemo.. a kako bi i mogli kad nam Sanader mora imati plaću od 22 000 kn za koju ništa ne radi..
Tražimo neki stan već duže vrijeme, ali ništa... sve je preskupo, a novaca nema.. i tako unedogled..
Sa mnom i dragim je sve super, izuzev što je on sjebao jedan ispit ove godine što mu znači godinu dana duže studiranje, al ga jebi.... Idemo na more za mjesec i 10 dana i to me trenutno jedino drži.. samo da se maknem iz ovog šugavog Zagreba i stana..
Sve u svemu, gura se nekako, nije da imam izbora...
Za kraj vas sve, uz surfanje po plavom oglasniku u potrazi za stanom grickajući nokte, puuuuuno pozdravljam i obećavam da ću biti aktivnija :)
Voli Vas Vaša....
10.07.2009. u 22:43 | 16 Komentara | Print | # | ^
Gužva..
javljam se čim se iskobeljam iz svega što moram rješiti, imam tolko toga za pričati, a nema vremena..
osim ako nemate način kako da se trupliciram da sve stignem :)
03.06.2009. u 15:18 | 7 Komentara | Print | # | ^
Blokada
Za početak, živjeli moji kolege s filozofskog! Primorac može sam sebi popušiti onu stvar jer je toliki kreten da se 3 dana ne pojavljuje pred kamerama, ne zanima ga što se događa, ne mrda malim prstom i očito ga boli kurac za sve. I dok on titra jajca, blokada se nastavlja. Kako vidimo, i nastavit će se do kraja tjedna (nemam kolokvij u petak, jej). I šta će se time postići? Svi imamo velika očekivanja od svega ovog, ali let's face it, ako na kraju samo bude "Tresla se brda, rodio se miš", čemu sav trud?
Hoće li biti isto kao i lani kad smo digli prosvjed protiv plaćanja diplomskog i šta se desilo? Plaćanje je ukinuto- JEDNOJ GENERACIJI. Što znači, svi mi koji dolazimo ćemo plaćati opet. I to ne mali novac. Ali ma to nije problem, čemu da se novci iz državnog proračuna troše na nas studente koji smo, kao, ljudi na kojima svijet ostaje, kad se novci moraju trošiti na nove auteke za ministre i njihova putovanja u turističke zemlje. Poslovno, naravno.
Jedino će rješenje biti da se ispune zahtjevi ali na duge staze. Što znači, ako se napravi isto sranje kao i lani, dogodine se može očekivati nova blokada, novi prosvjedi.. I dokle tako? Jer to cilj? Koja je svrha toga? Kakav je to jebeni obrazovni sustav i jebena država u kojoj se stvari moraju "rješavati" na takav način?
Zar je školstvo najlakše prebaciti na teret nas studenata, na teret naših roditelja koji moraju muku mučiti da nam plaćaju studij?
Očito da je.
Ide država kvragu? Ne, ne ide. Njima je lijepo.
Nas tjeraju kvragu.
Ali se ne damo.
A bome nećemo dati ni Zamorcu da mirno spava. Titulu ministra više zaslužuje jebena Simona Gotovac od njega.
Ministar Pizde Strinine
22.04.2009. u 19:45 | 13 Komentara | Print | # | ^
Proljeće je, a u meni nemir...
Ne znam kako vi, ali otkad je ovo sunce granulo i obasjalo grad, ja se osjećam neopisivo dobro.
Bez obzira na gužvu, bez obzira na glupe ljude (kažu da je ljudska glupost neuništiva, jel? ), bez obzira na majmune i majmunice koji me maltretiraju na poslu, meni je super
A što ima novog? Ništa posebno, osim:
*uskršnji su blagdani, "tofkam" si guzicu sa francuskom salatom i kolačima ( kako je lako kriviti blagdane za povećanje tjelesne mase i opsega struka ). Mama je danas napravila francusku dok sam ja bila na poslu, fenomenalna. Čija mama najbolje kuha? Spekle smo kiflice, kolač s oblatnama i metarni kolač. Najslađe mi je prstom pomazati zdjelu u kojoj se miksala fila. Mljac.
*dragi mi je jučer otišao doma Zadnja 2 tjedna je imao ispite, tako da sma ga uspjela vidjeti samo jedan dan i to na par sati. S obzirom da imam dobru majku, prespavala sam preksinoć kod njega, i ujutro ga otpratila na vlak. Zaspati uz njega, probuditi se s njim (i alarmom iz filma Alvin i vjeverice), milina
*moj stari ne bi bio stari da ne zajebe svaki blagdan. Za svaki blagdan on mora napraviti neko sranje, nešto srati i dignuti mami tlak. Jučer mi je bilo muka kad sam došla s posla i našla nju kako plače. Isti čas sam znala zašto plače, i na tatinu sreću on nije bio doma jer bi mu svašta izgovorila. Sad samo čekam da joj opet nešto kaže dok sam ja doma, bome mu neću ostati dužna nijedne grube riječi.
*navikla sam se na posao. Za sad mi je okej, vrijeme brzo prođe kad se ima posla, ljudi su simpa (izuzev manjine koja se drži kao da je popila svu pamet svijeta), ali sve u svemu sam zadovoljna. Neki dan sam opet dobila nekog bolesnika i psihopata na telefon pa mi je trebala koja minuta na zraku da se ispušem da ne bi razbila nešto. Da, živac sam.
*za tjedan dana bih trebala na djevojačku. Za 2 tjedna se udaje frendica od dragog, a njena kuma i cure joj spremaju iznenađenja za djevojačku. Ja bih išla, stvarno bih, ali.. Prvo, po meni bi djevojačka trebala biti s curama koje su ti bliske, s kojima si si frendica i slično. Okej, znam ja nju skoro godinu dana, bili smo povremeno kod nje doma, ali ove ostale cure znam više iz viđenja. Osjećala bih se glupo među njima koje se znaju međusobno godinama. Vezano uz to, drugi razlog je novac. Treba svaka od nas dati 100 kn da se nabavi sve potrebno za djevojačku. Nemam. Stvarno nemam. Nemaju ni moji, već i ovako imaju prevelike troškove. Mama mi je morala kupiti materijal za haljinu, pa platiti šivanje haljine, pa platiti moj račun za mobitel, pa dati novce kad ću ići u svadbu.. Ne mogu je tražiti još i za ovo jer bi bilo stvarno previše, a i ovako mi svaki dan treba neka pizdarija za faks tako da...
I kaj da vam velim... želim sretan i blagoslovljen Uskrs svima vama i vašoj obitelji!
Velika pusa od vašeg maslačka
p.s. mene sad još čeka pospremanje stana... i francuska